Juče je u Bihaću i
Cazinu osvanuo snijeg, a u Velikoj Kladuši se prije podne desilo jedinstvo.
Općinsko vijeće na sjednici jednoglasno donijelo odluku da ove godine
najviše priznanje grada, Februarsku nagradu, dodijeli Slobodanu Bobi Gračaninu.
I eto, dočekasmo da u Bosni barem neko, u zadnjih 20 i kusur godina, donese
jednoglasnu odluku. To raduje. Reklo bi se da ide nabolje. Istina, polako , ali
ipak budi nadu. Oni koji budu čitali ovu moju priču a nisu iz Bosanske Krajine,
upitaće se a ko je taj Bobo, da ama baš niko nije bio protiv njegovog izbora?
Bobo je čovjek sa ove slike. Nasmijan, pun života, rodjeni pobjednik,
majstor fudbala, treninga, businissa, svjetski humanitarac i nadasve čovjek
koji ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Bobo je uistinu ambasador Velike Kladuše a
i čitave Bosne i Hercegovine bilo gdje da dodje. I sve to radi urodjenim svjetskim šarmom.
Iznimno sam sretan zbog
ove nagrade. I zbog njega, i svijeta, a i zbog sebe jer znam da je njegovo
srce ko planina veliko. Juče dok smo razgovarali , reče mi u razgovoru jednu
rečenicu koja ga najbolje opisuje :"Prijatelju ja nikad nisam sam
večerao". To se najbolje pokazalo kada su u prvim danima
agresije na BiH u Kladuše se slile mnogobrojne izbjeglice iz okolnih gradova.. I
danas se širom svijeta priča kako je kod Bobe u njegovoj kući i restoranu
uvijek bilo bujruma, za sve. A, Slobodan Bobo Gračanina, od oca Ibre,
partizana, prvoborca, i majke Hate , krajiške dobre majke, životom ide onako kako je
odgojen. I Kladuščanin, i Krajišnik, i Bosanac i Jugosloven- antifašista i
Amerikanac a pri tom nikog nije gurnuo u stranu. "Uvijek ima nafake
za svakog, a Bogami i za mene": voli reći Bobo moj.
Bobo sa suprugom Tahirom
U ovim teškim vremenima širom Bosne, a pogotovo u Bosanskoj Krajini, nagrada Velike Kladuše dolazi čovjeku koji je nadrastao vrijeme i odnose koji vladaju u rodnom i drugim gradovima, ali opet nije okrenuo ledja nikom. Njegova ljubav prema NK "Krajišniku" i mladim fudbalerima se pokazala kada je bilo najpotrebnije. Za opstanak kluba je pokrenuo široku akciju i svojim ugledom uspio prikupiti značajna sredstva koja su spasila klub od rasula. Bio je vrhunski fudbaler i shvatio davno da je sport ipak više od igre. Sport pokreće, ozdravljuje, odkravljuje i uzdiže i one koji su pali svojom krivicom. I iz tog razloga su mnogobrojne organizacije u dijaspori i domovini kao i pojedinci na čelu sa Esadom Zubovićem predložili Bobu za najviše priznaje grada Velike Kladuše.
I danas je snijeg i
hladno, širom Krajine ali od kladuške kule pa do Čikaga,
Utice, Njujorku a i dalje u sredinu Amerike je toplo. U srcu i duši. I meni ovdje u Kanadi takodje. Moja je priča kratka ali mnogo govori. I neću dalje pisati.
Bojim se da bi viškom riječi pokvario osjećaj i izazvao nelagodu i kod samog Bobe. Februarska nagrada Velike Kladuše je došla
u prave ruke. Čestitam i Bobi a i gradjanima ovog grada.
Nihad Krupić
Vancouver, Canada
13. februar, 2018
