DANAS NAM JE IZRAEL POMOGAO DA SE ODMORIMO OD SAMIH SEBE

DANAS NAM JE IZRAEL POMOGAO DA SE ODMORIMO OD SAMIH SEBE

 “Ovaj ciklus evropskih kvalifikacija još uvijek traje i treba ga pokušati spasiti, ali sa potpuno drugačijim pristupom i drugim ljudima. Safet može i otići, ostaje isti sastav ljudi u savezu a njihov pristup svemu je bio ispod svakih normi struke, etike i morala...Da je bilo intelekta medju njima nikad ne bi produžili Safetu ugovor i tako bi spasili i njega i sebe današnje sramote i bruke”

Piše: Nihad Krupić,              
16 novembar, 2014

Autor i publicist
Vancouver, Canada                                        

Poslije današnje utakmice naše reprezentacije sa Izraelom nisam bio toliko iznenadjen a niti previše razočaran. Shvatio sam još u Brazilu nakon zadnje utakmice protiv Irana da je renesansa naše reprezentacije tu i završena.  Naši igrači, selektor, savez  i navijači su dali sve od sebe da se dodje do Brazila i ispred milijardorskih TV očiju na najbolji način prezentira BiH talenat, dobrota, privrženost našoj djeci koji su izrasli u sportske idole širom svijeta, čije dresove možete naći od Istoka do Zapada. To nikad prije nije bilo i BiH je poslije Brazila ušla u svaku kuću kao  zemlja  talentovanih igrača i vjernih navijača.To je velika stvar . Sve se nekako tada posložilo. U samoj ekipi i u stručnom stabu...Volim da nas je nogometna legenda Safet Sušić kao selektor odveo po prvi put u Brazil. Volio bih da je bio dovoljno pametan i poslije Brazila završio posao sa reprezentacijom i otišao uzdignuta čela...Medjutim, nije osjetio momenat kada je dosta i kada treba otići...

Danas, nakon utakmice sa Izraelom u Haifi, se pokazalo da imamo i prosječnu ekipu i pogotovo ispod-prosječan stručni stab. Nije u pitanju tehnička, taktička, ili druga stručnost trenera, u pitanju je da li je Safet znao motivirati igrače..Koliko on priča individualno sa njima, koliko se raspitiva o njihovom cjelokupnom životu izvan fudbala i sve drugo...Jednom je i sam rekao da mu je bilo najdraže kada ga je Miljan Miljanić, njegov nekadašnji selektor, upitao za oca Ramu...Dakle znao je dobro koliko to znači svakom mladom sportisti, a zaboravio kada je postao njihov stručni mentor...Mimo toga je postao nepodnošljivo ohol, tvrdoglav, nepristupačan, sarkastičan i ciničan, uvijek na granici konflikta. Od medija pa do svojih bivših suigrača i kolega trenera.

Pošto znam malo više nego vi, moram vam reći da je imao igrače u BiH nacionalnom timu sa kojim je u dvije godine porazgovarao samo jednom nasamo. Znao je ulaziti u svlačionu bez pozdrava i više šutiti nego govoriti. Naš mentalitet je drugačiji i zahtjeva da trener upozna dušu svakog sportiste pojedinačno i tek poslije pronađe formula kako od njega iznuditi najbolje na terenu.Ovo je već psiha i mentalni dio koji je i te kako važan za potpunu spremnost mladog igraca i ako Sušić nije shvatio kako ga treba uvijek održavati onda je uzalud bila pjesma na sarajevskom aerodromu “Oj Safete Sajo Sarajlijo...”

Ovaj ciklus evropskih kvalifikacija još uvijek traje i treba ga pokušati spasiti, ali sa potpuno drugačijim pristupom i drugim ljudima. Safet može i otići, ostaje isti sastav ljudi u savezu a njihov pristup svemu je bio ispod svakih normi struke, etike i morala...Da je bilo intelekta medju njima nikad ne bi produžili Safetu ugovor i tako bi spasili i njega i sebe današnje sramote i bruke. Kada sam vidio kako se lopta odbija od noge Kvržiću, kako Senad Lulic sa loptom ne zna šta će, manje od pola metra ispred gola Izraelaca, kako Haris Medunjani kao glavni vezni svaku drugu loptu preda Izraelcima u noge, ili Šunjic zaboravi gdje stoji, ili Pjanić hoda kao po jajima, ili Izet Hajrović koji ima dinamit u lijevoj nozi ispaljuje neke ćorke, ne možemo više ni očekivati..Nije valjda da su ovi igrači zaboravili igrati! 

Na kraju trebamo biti realni, rezultat je ipak odnos svega što su nam pripremili selektor i savez a uz njih I dovoljno nemotivirani i potpuno prestrašeni igrači. Danas oni nisu bili ni blizu nekad hrabrih zmajeva.  Razmišljao sam o svemu ovome dok sam šetao večeras hladnim Vankuverom. Nije to bil daleko od onoga što sam mislio dok sam izlazio sa stadiona u Salvadoru, nakon utakmice sa Iranom. Ipak želim se i dalje sačuvati od ljutnje i tuge. Krivo mi je jedino što nam se na ovakav način poigrava sa nacionalnim ponosom.