LICEMJERI I POLTRONI

LICEMJERI I POLTRONI

Nihad Krupić, autor
Bosanska Dubica, RBiH                               Vancouver, Canada                                                

12 april, 2015

U mojoj domovini nema građanske slobode...Ko te plaća toga i podržavaš, hvališ i uzdizeš...A gruba istina je da te plaćaju, ili obećavaju da će te platiti, za posao sijanja beznadja i straha od komšiluka....Bosanski komšiluk je osnova suživota u Bosni. Bosanski komšiluk je srce Bosne...Taj komšiluk ili dobrosusjedstvo, poziv na jutarnju kahvu, kavu ili kafu je suština dobrog i naprednog dana i mirne Bosne...Taj dan ne mogu donijeti ni Amerikanci, ni Rusi, ni Turci, ni Arapi jer su oni davno postavili svoj dan  kao racionalan odnos prema sopstvenom interesu.

Po običaju svake subote i nedelje rano ustanem da gledam englesku premijer ligu...Tako i ovog jutra sam odgledao engleski derbi dva tima iz grada Manchestera..., United i City. Gledalište puno običnog i neobičnog svijeta.Na terenu milioneri igrači, na klupi milioneri zamjene...plaćaju ih čak i da sjede...Arapski, ili muslimanski novac, koji nije direktno zarađen nego naslijeđen ili pokupljen sa naftnih polja bez ikakvog znoja, plaća ove i što sjede na klupi Citya...Arapski ili muslimanski novac je kupio i pola Las Vegasa. Od hotela, kasina do ulica i igrališta. Svake godine u januaru idem na nogometni turnir u Las Vegasu. Igramo na kompleksu od 12 velikih nogometnih igrališta napravljnim od umjetne trave. Donacija arapskog princa Zaina...Tako se i zvao ovaj sportski kompleks ispočetka i onda se neko sjetio da to ime baš nije pohvalno za Las Vegas i preimenovao ga nazad u američko...

U mojoj domovini nema građanske slobode...Ko te plaća toga i podržavaš, hvališ i uzdizeš...A gruba istina je da te plaćaju, ili obećavaju da će te platiti, za posao sijanja beznadja i straha od komšiluka....Bosanski komšiluk je osnova suživota u Bosni. Bosanski komšiluk je srce Bosne...Taj komšiluk ili dobrosusjedstvo, poziv na jutarnju kahvu, kavu ili kafu je suština dobrog i naprednog dana i mirne Bosne...Taj dan ne mogu donijeti ni Amerikanci, ni Rusi, ni Turci, ni Arapi jer su oni davno postavili svoj dan  kao racionalan odnos prema sopstvenom interesu.

Engleski ratni premijer Winston Čeričil je davno rekao: SVE JE PROLAZNO SAMO SU INTERESI VJEČNI.

Volim mnogo toga a mrzim dvije stvari: POLTRONSTVO I LICEMJERSTVO...Muka mi je od društva koje je puno poltrona i licemjera...Običan narod u mojoj domovini Bosni i Hercegovini ne želim kvalifikovati i definirati. Oni imaju i previše svoje muke. Ali za političku, akademsku, vjersku i drugu elitu moram reći da je licemjerna prema svom narodu i poltronska prema svima onima od kojih misle dobiti sredstva da kao mogu ujutro piti kahvu u rahatluku. Nema od toga ništa...Okrenite se jedni prema drugom...Pustite maglu koju prodaju stranci. Prestanite da podržavate elitne pripadnike svog naroda koji u svakoj svojoj izjavi donesu novi konflikt. Pogotovo ako se radi o vjerskim bivšim ili sadašnjim službenicima. Oni su plaćeni i to dobro prije svega da u svom narodu bude najuzvišenije duhovne osjećaje. Ako njihova izjava donese čak i ružnu polemiku bez ikakvih drugih posljedica ona je štetna za svaki duhovni proces i direktno će se negativno reflektovati i na onaj svjetovni.

Čiju čorbu kusaš toga slavu slaviš

Da budem i konkretan, bivši Reis-Ul-Ulema Dr. Mustafa Cerić i sandžački muftija Muamer ef. Zukorlić su svojim intelektualnim kapacitetom pokazali da se takvi ljudi rijetko radjaju. Oni su ljudi od znanja, akcije, precizne misli, internacionalnog iskustva i ugleda…I mnogo toga. Ali i oni su ljudi koji skoro u svakoj svojoj izjavi isprovociraju konflikt. I poslije toga jedni ih brane , drugi napadaju. Oni koji ih brane su izloženi da ih se okvalifikuju kao poltroni ili licemjeri. Oni koji ih napadaju su izloženi da budu okvalfikovani kao ćafiri, nevjernici ili strani plaćenici.

Sredine tu nema. U Bosni sredine uglavnom nema. Najveća spoznaja nakon 20 godina rada u odborima krovnih sjevernoameričkih bošnjačkih organizacija je da sam poput mnogih što su mi bile kolege u tim odborima prevaziđeni i idejama i akcijom. Ljudi su nas se zasitili. Došlo je drugo vrijeme, druga generacija, mladih obrazovanih, koji djeluju bez konflikta i sa strategijom koja ne proizvodi nazadak nego progres. I kada sam se sklonuo, i meni krenulo dobro u poslovnom životu a nikakvih nedostataka ni štete u organizacijama gdje sam bio što me nema. Čak nemam više ni kontakt sa osobama sa kojima sam skoro svakodnevno komunicirao. Pokazalo se da je tu bilo dosta prazne priča i samoobmane da mi kao nešto možemo uraditi odavde za državu koja nas se već skoro odrekla…Ne mogu biti dvoličan, javno negirati i neprihvatati državno uređenje BiH, uvijek isticati da je RS genocidna tvorevina a na kraju sjesti i razgovarati sa predstavnicima ovog genocidnog entiteta i tražiti od njih neka svoja prava, čak i na kućama, njivama, zemljištima koje su jedan kroz jedan na mom imenu. Na kraju nikad nisam ni bio plaćen da budem poltron i licemjer, i govorim ono što mi je naređeno. To je pitanje i časti i ponosa kojeg se nisam odrekao ni kada su glave letjele, a pogotovo sada kada ne kusam ničiju čorbu i ne slavim slavu onog koji mi je stavio tanjir te čorbe na sto..

         Kada sam na FB profilu jednog umnog mladog analitičara napisao sasvim pristojan post u kojem ne izražavam višak osjećaja prema pomenutoj dvojici bošnjačkih vjerskih lidera upravo iz razloga što su oni izuzetni profesionalci, dakle odlično su plaćeni za ono što rade, zamoljen sam da uklonim post. Uklonio sam to bez ljutnje, jer znam da bi to moje mišljenje moglo izazvati materijalnu štetu tom mladom intelektualcu.

         Na kraju da sumiram, žal me uhvati kada vidim da iz pera mladih ljudi izvire ovisnost i pomanjkanje slobode.  A sve je tako jednostavno objasniti i shvatiti: Ako je neko 20 godina na čelu državnih institucija i sve te godine donosio zakone, pitao se, donosio odluke..i svake godine se padalo, postajalo sve gore, dovedeno do beznađa, takve ne treba braniti, ni opravdavati. Takve treba ukloniti što je prije moguće…Jeste žilavi su oni, ali treba zauvijek zaboraviti njihova stara i ružna lica i gledati u nevina lica sopstvene djece čija budućnost je pod znakom pitanja. Dva puta se prave toj djeci, onaj gdje će živjeti i graditi svoju budućnost u domovini ili drugi kojim će otići i nikad se više ne vratiti u nju.