DOMOVINA, REFERENDUM I MI

Ja vjerujem da se ništa ne dešava bez razloga i da ulazimo u period kada će dosta toga prepuknuti u zemlji Bosni, a rezultat će biti na kraju stabilizacija prilika i okretanje boljem životu. Ako ja kao ljubitelj i poštovalac takvog života javno kažem da nikad ne gubim nadu da će moja domovina ponovo biti ono što je bila stoljećima, prihvatam na sebe i rizik da budem na meti (verbalnoj i onoj opasnijoj puščanoj) od onih koji takvu Bosnu ne žele. U stvari od onih koji su i dalje na liniji politike Radovana Karadžića i ne-djela Ratka Mladića, najvećih zločinaca što ih je Bosna vidjela i doživila. Politika Radovana Karadžića je stvorila plan i program genocida, etničkog čišćenja, koncentracionih logora, masovnog silovanja..itd. Ne-djela krvnika Ratka Mladića su masovne grobnice širom Bosne i Hercegovine.

Ovo je politička i pravna činjenica koja je poznata svakom stanovniku svijeta koji ima TV u kući. Na prestižnim univerzitetima širom svijeta se izučava ovaj proces i već imamo doktorantne koji znaju šta se sve desilo i u najmanjem zaseoku u BiH. Taj isti svijet se divi Bošnjačkom narodu koji je kao žrtva srpskog zločina ostao priseban i što još uvijek vjeruje da pravda mora doći u njegovu domovinu. I to divljenje sam osobno doživio putujući od Amerike, Sjeverne, Centralne i Južne do Indije, Japana, Novog Zelanda. I o tome mi je teško pričati sa nekim ko nije vidio ni šta je iza brda u njegovom kraju. A pravda je otklanjanje uzroka i posljedica tog zločina. Uzrok je srpski osjećaj da ako ne može biti dominantan u sredini gdje živi (taman bio i ispod 5%) automatski je ugrožen a posljedica je postojanje Republike Srpske koja je genocidna tvorevina i još uvijek živi ratni plijen , duboko vjerujem, zadnje velikosrpske zločinačke bune na području Balkana. Da se vratim ovom danu. Jučerašnji referendum je pokazao dvije stvari. Jednu negativnu a drugu pozitivnu. Negativna je da su oni Srbi koji su glasali i za datum početka svoje nesreće rekli da ih ne interesuje njihova propast. I ekonomska i politička. I da stoje na tekovinama genocida i svega onog što je učinjeno Ne Srbima u BiH. Pozitivna strana referenduma je ta koja je pokazala da se po prvi put od 1988 desilo procentualno da pola srpskog stanovništva nije čoporativno sledilo svog vodju u njegovom samoubilačkom pohodu. I to daje nadu.

Oni koji su glasali ZA , su protiv svih vrijednosti suvremenog gradjanskog koncepta življenja i svoj izbor će braniti svim i svačim. I to nema budućnosti. Zato se batrgaju na sve moguće načine. I danas na društvenim mrežama ističu na sva usta kako je 99.98 % glasalo ZA, a namjerno u stranu stavljaju ono važnije da je taj procenat od 50% (vjerujem i manje) onih koji su imali pravo glasa i izašli na izbore. I da je upravo tih 50% a i manje glasalo ZA. Ovaj refrendum je sigurno lažiran i pravno je ništavan. Ali sve je to prolazno samo je Bosna i Hercegovina vječna. I u njoj ne može prevladati zlo i mržnja jer je zamišljena drugačije