VEČERAS JE BADNJAK

VEČERAS JE BADNJAK

 Nihad Krupić, autor                      Vancouver, Canada,                              6. januar 2015

Večeras je pravoslavni Badnjak, uvod u najveći hrišćanski praznik Božić. U zgradi predsjedništva BiH se po prvi put unijelo drvce badnjaka i napravio prijem u čast ovog praznika. Vijest svakako budi i radost i nadu jer naša domovina Bosna i Hercegovina jeste oduvijek bila zemlja različitih religija. Mnogi Bošnjaci zvanično i nezvanično čestitaju Božić svojim pravoslavnim prijateljima. Tako barem vidim iz napisanog.

Nakon silnih bošnjačkih čestitki, čak i uz hrišćanski pozdrav "Mir Božiji, Hristos se rodi" pomislim kako Bošnjaci dvadeset godina od agresije i genocida koji su učinjeni nad njima, upravo od strane Srbije i Srba koji su pravoslavci, imaju dosta pravoslavnih prijatelja. I nije mi krivo. Čak mi i drago, ako su zaista ti kojima je upućena božićna čestitka iskreni prijatelji. Radost života ponajviše budi i spoznaja da imas dobrog prijatelja i komšiju u Bosni jer sa njima imaš sigurnost i mir. A to je oduvijek i bio preduslov za mirnu Bosnu.

Moram priznati kako sam uskraćen širokog božićnog čestitanja jer imam samo nekoliko istinskih pravoslavnih a i katoličkih prijatelja bosanskohercegovačkog rodoslova. Pravoslavnih, manje od prsta na jednoj ruci. Dvojicu ili dvije familije od prije, koji su me onda u mom rodnom gradu zagrlili i uz suze rekli :"Mi ne pripadamo ovome, i ne možemo ti pomoći. Idi iz grada, sačuvaj svoju glavu i familiju, ovaj zločin što se čini nad Vama nije u naše ime". Druga dvojica ili dvije familije nisu iz mog grada i sreo sam ih u Kanadi , gdje su došli kao i ja protjerani od istog zločina kojeg nisu podržavali. Stegli su mi ruku dok je gorilo u Bosni i rekli "Milošević, Karadžić i Mladić su najveći zločinci koji su se rodili na Balkanu, samo lud i zločinac moraš biti da bi ih nazivao herojima"...

    Volio bih i ja da sam mogao steći više pravoslavnih prijatelja, ali eto nisam. Teško mi je prihvatati neko prijateljstvo sa nekim ko se onda nije izdigao i barem mi na uho šapnuo da niko drugi ne čuje “Žao mi je”.  Ipak, bez obzira na sve, mislim da treba iskreno čestitati pravoslavni Božić istinskim i dokazanim prijateljima. I ja to činim ovog puta. Ljudski je to, vjera mi nalaže. A i dužnost mi je, jer i oni meni čestitaju moj Bajram.  Ko poštiva tvoju vjeru, poštivaj i ti njegovu. Ni manje ni više.Ova moja čestitka poprima i ljudsku težinu jer nije profesionalna. Ja nisam političar, glumac, voditelj, trgovac, bankar, lihvar, ili… Ukratko nisam plaćen ili podplaćen da nekom čestitam ono što ne želim da čestitam.

    Na kraju da zaključim, nije više na Bošnjacima da ubjedjivaju nekog kako se treba poštivati komšija i prijatelj. Neka to pripadnici drugih naroda i vjera u Bosni i Hercegovini čine sami za sebe. Dovoljno sam star i iskusan da spoznam jednu istinu a to je ako ne poštivaš život, imetak i čast svog komšije, prijatelja pored svog kućnog rodnog praga, na kraju izgubiš i jedno i drugo i treće...

Ukratko izgubiš sebe..

A sakat je čovjek bez komšije , prijatelja i rodne grude.