PAMTITI ILI ZABORAVITI

U Vankuveru je osvanulo predivno jutro. Prije posla po običaju pregledavam na netu vijesti. Čitam na web situ B92 tekst i komentare vezano za neangažovanje srbijanskog trenera Ljubka Petrovića za šefa struke FK Sarajeva. Slikao se sa ratnim zločincem Arkanom. U ruci imao hakler, ubojito oružje. Sliku juče negirali iz Uprave FK. Sarajeva , ali nisu mogli jutros sakriti   video link na kome se Ljupko srdačno triput ljubi sa Arkanom nakon što je FK "Obilić" ,fudbalski klub ratnog zločinca, postao prvak Srbije. Ispod teksta obavezno čitam komentare raznoraznih nickova. Oni pokazuju šta u stvari narod misli....Jedan nick kaze "Ti Bosanci baš zapeli za tu prošlost". 
Evo linka te vijesti
http://www.b92.net/sport/fudbal/vesti.php?yyyy=2014&mm=04&dd=10&nav_id=834943

Na drugom tekstu u banjalučkim "Nezavisnim Novinama" piše kako je ministarstvo odbrane Republike Srbije na prijedlog Nataše Kandić, predsjednika Helsinškog komiteta za ljudska prava u Srbiji, odgodilo promociju knjige pukovnika Ratka Škrbića "Srebrenicka Podvala", i to baš u Domu njihove vojske...
Evo linka
 http://www.nezavisne.com/novosti/ex-yu/Natasa-Kandic-otkazala-promociju-Srebrenicke-podvale-239672.html

Dr Esad Boškailo, naš doktor psihijatar iz Phoenixa, USA , bivši zatočenik hrvatskih logora u Hercegovini, širom Amerike imao promocije svoje knjige u kojoj eksplicitno dokazuje da je prvi korak u liječenju trauma kod  žrtve ratne torture, kada oni dožive da je kazna stigla njihove mučitelje...I tu teoriju su uveliko prihvatili njegove kolege po struci. Dr Esad iz prve ruke govori kako je kao bivši logoraš prvo sebe morao izliječiti da bi onda i drugima pomogao.

Zaboraviti ili zanemariti zbog čega su toliki Bošnjaci pobijeni i protjerani je otići sa ovog svijeta bez ličnosti, u traumama, iskompleksirani , inferiorni, nesigurni, podložni, u laži, bez istine i manji od makovog zrna...To i jeste plan novog memoranduma Srpske Akademije Nauke i Umetnosti, mozga  agresije i genocida nad Bosnom i Hercegovinom i Bošnjacima.Ovaj novi Plan 2 pravi strategiju kako napokon dovesti Bosnu i Hercegovinu do prestanka postojanja a njen najmnogobrojniji narod Bošnjake do gubitka identiteta i konstantnog egzodusa dok ih se napokon ne dovede na manje od 5% u vlastitoj domovini. Plan 2 memoranduma SANU ne spominje Bosance i Hercegovce ii ostale, nego Bošnjake, znajući da od njih ovisi opstojnost Bosne i Hercegovine. Medjutim, ne ostvaruje se baš tako plan ovog memoranduma. Postoje slike, dokazi, postoje uspravni i nepodkupljivi, postoji i novac kod BiH paritota širom svijeta..postoji Bog i pravda, a postoje i časni Srbi poput Nataše Kondić i Sonje Biserko...

Dakle, jutros vas cijeli dunjaluk zna da FK. Sarajevo nije angažovalo nekad trofejnog srpskog trenera, pobjednika Kupa Kupova 1991 godine sa Crvenom Zvezdom (ma što je baš htio da dodje u Sarajevu, da mi je znati), lažljivi pukovnik Škrbić neće promovirati svoju lažljivu knjigu... Nada za nekim normalnim životom i kakvim takvim suživotom ipak postoji...Oni traže naš zaborav a ne oprost. Možeš misliti drskosti njihove. A zaborav ne donosi progres u napretku nego mentalnu uneredjenost i gubitak samopoštovanja. Na kraju kako zaboraviti Srebrenicu, Markale, Kapiju, Manjaču, Dretelj, Bijeljinu, Prijedor...Ko ipak uspije da zaboravi ovo, zaboravio je sebe, a kada zaboravis sebe..nema te nigdje...

Jutros u Vankuveru, najzapadnijem gradu Canade je sunčan dan...napokon nema kiše, pravo proljeće.Sve u beharu od kojeg mi suze idu na oči. Ne od žalosti nego od alergije na polen....Dobio prije 5 godina. Možeš misliti kakva nepravda. Ima li išta ljepše vidjeti od behara. Nije džaba Dino napravio pjesmu "Bosnom Behar probeharao". Supruga nam po običaju napravila kafu uz ekstra užitak- palačinke sa eurokremom...Nismo imali vremena skupa uživati u ovom lijepom kanadskom jutro. Odvezla Kenana i Emira u školu.

Dok ovo pišem, moja supruga se pojavi na kućnim vratima...Baš lijepo, imaću sa kim da dovršim kafu, izmjenim koju lijepu riječ i  pozdraviti se prije odlaska na posao...Život je lijep, samo ga ne treba bacati za ledja ili ispod praga. Centar svijeta je uvijek naša kuća a u njoj je uvijek domovina...Zaborava nema a kako bi ga i bilo...Domovina nije čaša vode da je ispijes do kraja i prevrneš na sto. Sjedam u auto i kroz aleju vankuverskog roza behara, koju vidite na ovim slikama, odlazim na posao.