KONGRES BOŠNJAKA SVIJETA O 27. JANUARU - DANU SJEĆANJA NA HOLOKAUST

Saopćenje za javnost:
KONGRES BOŠNJAKA SVIJETA O 27. JANUARU - DANU SJEĆANJA NA HOLOKAUST

 “Ja, zatvorenik broj 174517, zahvaljujući Vama, mogu govoriti Nijemcima, podsjetiti ih na ono što su učinili, i kazati im “živ sam i htio bih vas razumjeti, kako bih vas mogao suditi. Kako je moguće da je uništavanje miliona ljudskih bića bilo izvršeno u srcu Evrope bez ičijeg znanja? Uprkos raznim mogućnostima informisanja, većina Nijemaca nije znala, zato što nisu željeli da znaju. Sigurno je istina da je državni terorizam veoma jako oružje, kojem se vrlo teško oduprijeti. Ali, isto tako je istina, da se njemački narod, kao cjelina, nije čak ni pokušao oduprijeti. U Hitlerovoj Njemačkoj je bio rasprostranjen poseban propis: oni koji su znali nisu govorili; oni koji nisu znali nisu postavljali pitanja; oni koji su pitali nisu dobijali odgovore. Na taj način, tipični njemački građanin pobijedio je i odbranio svoje neznanje, koje mu je izgledalo kao dovoljno opravdanje za svoju privrženost nacizmu. Zatvarajući usta, oči i uši, on je izgradio za sebe iluziju neznanja, kojom je negirao svoje saučesništvo u događajima koji su se odigravali ispred njegovih vrata ” Primo Levi

Danas, 27 januara 2016 godine, 71 godinu od oslobađanja Aušvica, ovim riječima Primo Levi, talijanski književnik koji je preživio holokaust, na najbolji način govori o stanju zaluđenog uma pojedinaca, običnih članova njemačkog društva, koji su znali i koji nisu željeli da znaju. Ima li razlike među ovim dvjema vrstama !? Skoro da nema. Kongres Bošnjaka Svijeta želi na ovaj dan podsjetiti javnost da je holokaust najvećo zlo koje je zadesilo čovječanstvo i da poruke holokausta Evropa i Svijet nisu uzeli za ozbiljno i zlo se ponovilo u Bosni i Hercegovini od 1992 do 1995 godine genocidom nad Bošnjacima, najvećim zločinom nakon drugog svjetskog rata.

I da se nakon genocida u Bosni i Hercegovini poslužimo riječima Primo Levija i kažemo: ” Kako je moguće da je uništavanje Bošnjaka bilo izvršeno u srcu Evrope bez ičijeg znanja? Uprkos raznim mogućnostima informisanja, većina Srba nije znala, zato što nisu željeli da znaju. Sigurno je istina da je državni terorizam veoma jako oružje, kojem se vrlo teško oduprijeti. Ali, isto tako je istina, da se srpski narod, kao cjelina, nije čak ni pokušao oduprijeti. U Miloševićevoj Srbiji i u Karadžićevoj RS je bio rasprostranjen poseban propis: oni koji su znali nisu govorili; oni koji nisu znali nisu postavljali pitanja; oni koji su pitali nisu dobijali odgovore”…

 Ako do kraja ne shvatimo poriv i motiv onih koji su hapsili, zatvarali, masovno ubijali, protjeravali, silovali i sve to nastojali opravdati potrebom da sačuvaju svoju vrstu, onda nikad nećemo uspjeti da prepoznamo momenat kada se ovakvo zlo može ponovo desiti. I opet ćemo imati slogan “NIKAD VIŠE” a u svom dvorištu ne prepoznati masovnog ubicu koji nam se smije u lice i čeka da se pojavi neki novi Hitler, Milošević ili Karadžić i ponovi ono zbog čega smo prihvatili slogan “NIKAD VIŠE”.

Iz tog razloga Kongres Bošnjaka Svijeta podsjeća javnost da je 27. Januar, Dan Sjećanja na Holokaust, izuzetno važan datum za pojedinca, društvo i svijet, koji treba sve nas da opominje da budemo uvijek na oprezu jer su rasisti i nacionalisti uvijek među nama i čekaju naš zaborav, pa da ponovo krenu u novi zločin kojeg će ponovo opravdavati na isti način, jer mi nismo znali ili nismo htjeli da znamo. 

Mustafa Hajrić
Predsjednik Kongresa Bošnjaka Svijeta

JELI UMRO SARAJEVSKI VALTER ILI SE SAMO PRITAJIO, ŠUTI I TRPI !

JELI UMRO SARAJEVSKI VALTER

ILI SE SAMO PRITAJIO,

ŠUTI I TRPI !?

Nihad Krupić... Intervju za NA Patrija, Sarajevo...                                 

Januar 21, 2016                  Predstavljanje:                                Nihad Krupić, pisac i publicist, autor dvije knjige: „RAM ZA SLIKU MOJE BOSNE“ i „MOJA ZEMLJA JE SREBRENA“...lider BH zajednice u Vankuveru, Kanada, jedan od inicijatora i učesnika osnivanja Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike 2000 godine u Čikagu i Kongresa Bošnjaka Svijeta 2011 godine u Sarajevu...nekadašnji BiH nogometaš, humanitarac i donator mnogih akcija u BiH i u Sjevernoj Americi, odličan poznavalac prilika u BiH-bošnjačkoj dijaspori u Sjevernoj Americi, član Upravnog Odbora Kongresa Bošnjaka Svijeta i predstavnik za medije ove globalne bošnjačke organizacije

1.“Kongres Bošnjaka svijeta“ je organizacija koja je napravila izuzetan odnos prema našim ljudima u dijaspori. Sve više uglednih Bošnjaka prilazi Kongresu i pravi se uistinu jedno snažno tijelo koje će čvrsto ujediniti bh. dijasporu. Koji su osnovni ciljevi Kongresa i načini djelovanja?

         Kongres Bošnjaka Svijeta je pripreman godinama. Pažljivo i planski. Lider ovog projekta je bio Prim. Dr. Muhamed Saračević, sarajevski ratni ministar zdravstva koji je na Osnivačkoj Skupštini Kongresa Bošnjaka Svijeta 2011 godine izabran za prvog predsjednika. U svemu tome je bilo najlakše napisati statut, platformu djelovanja, ciljeve i program..jer papir trpi sve i pisana forma se  uvijek može urediti do savršenstva. Medjutim mi koji smo radili na konceptu Kongresa Bošnjaka Svijeta smo željeli organizaciju koja neće služiti lideru nego obrnuto i čija aktivnost se neće svesti na pisana i verbalna saopštenja koje će u momentima zatalasati javnost, izazvati polemike pa i konflikt i bez ikakvog uticaja se izgubiti u novim belajima koje se u Bosni iz dana u dan gomilaju. Ipak, vodilo se računa o svim segmentima djelovanja u kojem bi ova globalna nevladina organizacija uspjela da okupi čestite Bošnjake širom svijeta i svojim radom i projektima efikasno utiče na politički proces u Bosni i Hercegovini. Iako bošnjačka organizacija, Kongres Bošnjaka Svijeta u svim dokumentima ima definisan cilj Bosne i Hercegovine kao države gradjana a ne etničkih zajednica, države koja će pripadati ekonomski Evropskoj Uniji i biti pod zaštitom NATO-a. Ovdje se uvijek postavljalo pitanje da li ćemo u svemu ovome imati za saveznike one koje predstavljaju državu Bosnu i Hercegovinu i njene institucije bilo u zemlji ili diplomatiji. Očekivanja su bila velika iz razloga što smo smatrali, onda i danas, da je najveći patriotski zadatak svakog Bošnjaka na kugli zemaljskoj raditi na uklanjanju rezultata, agresije, genocida, etničkog čišćenja, masovnih silovanja i svih drugih strahota oličeno u nazivu Republika Srpska i pogotovo jačanju državnosti Bosne i Hercegovine. I naravno, kao što svi znate, tu smo se prevarili. Naši politički predstavnici su u nekom nihilističkom transu, kao omadjijani teškim drogama počeli da uživaju na pozicijama čak i u banjalučkoj skupštini sjedeći u kancelarijima na čijim zidovima je srpska trobojka bez ikakvih BiH državničkih oznaka, prolazeći holovima dekorisanim pravoslavnim simbolima poput srednjovjekovnih manastirskih zidova. Dakle, uz dozu gađenja na sve ono što su sebi dopustili mnogi bošnjački političari smo krenuli u jedan snažan patriotski projekat zvan Kongres Bošnjaka Svijeta kojeg smo osnovali 16. jula 2011 godine u Domu Mladih u Sarajevu uz prisustvo 83 delegata i preko 150 gostiju iz 22 zemalja svijeta. Više podataka o svemu možete naći na našoj web prezentaciji http://www.kbs-wcb.org/ .

 Pošto smo majstori u dupliranju i onog što liči jedno drugom kao jaje jajetu, samo godinu poslije toga u skoro istom datumu i na istom mjestu je stvoren „Svjetski Bošnjački Kongres“ ili poznatiji kao Kongres bivšeg Reisul-Ul-Uleme Mustafe ef. Cerića. Njihov statut i ostali dokumenti su skoro kao prepisani od naših, ali velika razlika je u načinu djelovanja, financiranja i fizionomiji organizacije koja je praktično od samog osnivanja u sjeni jakog lidera Mustafa Cerić. To nas je veoma razočaralo i iznenadilo jer je gospodin Cerić kao naš vjerski poglavar od početka upoznat sa priremom projekta i čak na našu osnivačku skupštinu poslao svog predstavnika koji je u njegovo ime pozdravio skup. Mi smo imali tada dvije mogućnosti, ući u otvoreno suparništvo sa organizacijom koja je naš duplikat ili raditi svoj posao i prepustiti vremenu i projektima na koje radimo da daju svoj sud o svemu. Nismo željeli da hranimo javnost međusobnim medijskim mrcvarenjima i odlučili smo da radimo u miru. I eto, poslije skoro pet godina od osnivanja naše organizacije u zadnjih 2 godine smo uspjeli otvoriti Glavni Ured u Sarajevu, privući časne i poštene Bošnjake; radnike, intelektualce, javne ličnosti, heroje Armije Republike BiH, generale, pukovnike, brigadire, kapetane...i naročito u zadnja 2 dokumenta : „Rezolucija povodom 20 godina od Dejtonskog Ugovora“ i „Šta KBS misli o 9 januaru“ , se nametnuti kao organizacija koja ima jasan stav glede Dejtonskog Sporazuma i onog što je nastalo na njemu. Ovog momenta se naše članstvo uveliko povećava i sa zadovoljstvom mogu reći da je uz sjevernoameričku bošnjačku zajednicu u Kongres Bošnjaka Svijeta u punom kapacitetu pristupila i Bošnjačka Asocijacija iz Australije na čelu sa predsjednikom Safetom Alispahićem, članom UO KBS i gospodinom Munibom Ramovićem, članom GO KBS, koji su formirali ogranak KBS za Australiju i Novi Zeland i izabrali rukovodstvo tog ogranka; Munib Ramović (Melbourne) – predsjednik , Safet Alispahić  (Sydney - New South Wales) -potpredsjednik   Muhamed Merdžanić  (Perth - Western Australia) -  potpredsjednik,  Murat Mušović  - sekretar, Ramo Prentić  - blagajnik i članovi Odbora: Huso Tvrtković, H. Redžić i Ćazim Kulin.                                                                                                                                       Ove godine 16. jula u Parlamentarnoj Skupštini BiH u Sarajevu je Izborna Skupština i vjerujemo da će još snažnije ustabiliti organizaciju. Moram naglasiti uz dozu humora da Kongres Bošnjaka Svijeta poput onog drugog Kongresa ima i Mustafu i Cerića..Mustafa Hajrić, uspješan poslovni čovjek u Njemačkoj i BiH je predsjednik UO, a Ahmed ef. Cerić, kapetan Armije RBiH, sada imam na Floridi, je član GO...podpredsjednik UO je Ahmet Sejdić, general Armije RBiH i Zlatni Ljiljan, generalni sekretar Muris Pozderac, takođe pripadnik Armije RBiH, predsjednik GO je Džemo Hot takođe viši oficir Armije RBiH, član Nadzornog Odbora general Sulejman Vranj i veliki donator i gusinjski ambasador opšteg haira hadži Ragib Čekić..financijski direktor Azem Dervišević Zenga najmlađi sarajevski ratni komandant, sada živi u Bostonu, , Safet Alispahić, član UO, sada živi u Australiji, tihi i pošteni Suad Tica predsjednik bošnjačke zajednice iz Jacksonvilla je član UO, Refik Akova iz Turske je član UO ...i još mnogi članovi KBS koji su do sada dokazali da se dostojanstvo i ponos ne gazi. Meni je čast biti rame uz rame sa ovakvim ljudima i zato sam izuzetno ponosan i sretan što sam jedan od inicijatora osnivanja Kongresa Bošnjaka Svijeta. Savjetujem čitaocima portala Patrija, da posjete našu web prezentaciju, pročitaju više o Kongresu Bošnjaka Svijeta ili nazovu i direktno navrate u naš Glavni Ured u Sarajevu i ako im odgovara koncepcija rada naše organizacije neka postanu članovi. Glavni ured KBS je takođe otvoren za susrete, tribine i medijske prezentacije predstavnicima svih patriotskih BiH organizacija.

2.Prema podacima sa kojima se do sada raspolagalo, više od milion Bošnjaka čini bošnjačku dijasporu. Uglavnom, riječ je o novoj dijaspori, oko 760 hiljada Bošnjaka je pred ubijanjem i genocidom izbjeglo u Evropu, Australiju i SAD. To je bilo prije dvadeset tri godine, pa malo ko računa da su tamo naši ljudi dobili i djecu i unuke i da se ta populacija najmanje udvostručila, a nije izgubila identitet.

Ovdje moram biti iskren i reći da je identitet veoma teško sačuvati. Pogotovo u prekookeanskim zemljama. Vrijeme uzima svoje. Ja sam sa suprugom Melinom i dva sina, Adnanom i Sanjinom, došao u Kanadu 1994 godine. Tu smo dobili još dva sina Emira i Kenana. Od početka smo uključeni u rad naše zajednice. Supruga je skoro 20 godina vodila Bosansku Školu i naučila mnogo djece našem jeziku. Prije sedam dana dobio sam i prvog unuka.. i dobio je ime Mehmed po djedu koji živi sa mojm majkom lijep hadžijski život u našoj rodnoj kući u Bosanskoj Dubici...To je sve u funkciji očuvanja našeg identiteta jer smo prognani i poniženi do te mjere da smo naučili puno više o sebi daleko od domovine. U ovih 23 godine prognanstva i dijasporskog života imali smo nekoliko faza i one su bile u ovisnosti gdje se nalazi bošnjačka dijaspora, u Evropi, Americi ili Australiji. U zadnjih pet godina se bošnjačka dijaspora počela definisati kao jedna od najprogresivnijih što je ikad svijet vidio. Nedavno je izašao analitički tekst u St. Louisa gdje je bošnjačka imigracija definisana kao najuticajnija od svih useljeničkih u historiji ovog velikog američkog grada. Na drugoj strani imamo ekonomsku, političku, naučnu i državničku emigraciju. Moram podsjetiti javnost da je prilikom posjete američke državne sekretarice Hillari Klinton BiH i susretu sa članovima predsjedništva u njenoj delegaciji bio Dr. Ali Lejlić američki diplomata čiji roditelji su iz BiH. U drugom primjeru je u delegaciji Evropske Zajednice koja je prošle godine posjetila BiH bila Amna Ibrišagić, predstavnica države Švedska koja je protjerana iz rodnog Sanskog Mosta. Danas na Harwardu i drugim velikim univerzitetima širom svijeta imamo doktorante i profesore iz BiH..mlade poslovne ljude djecu BiH izbjeglica od kojih su neki uspješni poslovni ljudi čije kompanije vrijede milione dolara. I svi oni imaju Bosnu i Hercegovinu u svom srcu. Nisu izgubili identitet nego su svom bošnjačkom-BiH identitetu dodali i internacionalni i sada pripadaju čitavom svijetu. Ja vjerujem da je u ovom momentu više od milion Bošnjaka izvan domovine i svojim srcem, dušom, nasljedstvom i imetkom su vezani za Bosnu i Hercegovinu. Jedan od zamišljenih projekata Kongresa Bošnjaka Svijeta je stručno u naučnoj studiji obraditi profil, broj, ekonomsku i svaku drugu moć bošnjačke dijaspore u svijetu. Na kraju ovog pitanja moram reći još jednu istinu, kada govorim o bošnjačkoj dijaspori to je isto kao da kažem BiH dijaspora jer veoma mali procenat bosanskih pravoslavaca i katolika se izjašnjavaju kao pripadnici BiH dijaspore...Oni časni koji i dalje smatraju BiH svojom domovinom i ostali su privrženi svom BiH identitetu su skupa sa Bošnjacima na svim manifestacijama promovišu kulturno i drugo naslijeđe Bosne i Hercegovine.

3.Koja je stvarna moć bh. dijaspore? Kako bi vi opisali uticaj bošnjačke dijaspore na Bosnu?           Politička moć te dijaspore unutar naše zemlje je skoro zanemariva jer su mnogi procesi unutar Bosne i Hercegovine doveli glasačko učešće dijaspore na minimum. Međutim pogotovo sjevernoamerička dijaspora je do sada uspjela snažnim lobiranjem u američkom kongresu i senatu te u parlamentu Kanade uticati da se donese nekoliko rezolucija o srebreničkom genocidu. Ja sam kao predsjednik BiH Kulturnog Centra u Vankuveru sa odborom ovdje izlobirao dvije godine zaredom da se 22. Maj, Dan prijema BiH u UN, proglasi Danom Bosne i Hercegovine. I vjerujte mi, vlade USA i Kanada su prepoznale pravni, etički i moralni razlog zbog kojih smo to tražili. Od BiH diplomatije u ovom dijelu svijeta skoro da nemamo koristi. Kada se vidimo kurtuazno se pozdravimo i to je sve...Oni nas ne razmiju a i mi njih. Ove rezolucije od Ottawe, Washington, do Londona i Brisela za BiH političare ne znače ništa jer ih nikad nisu ni uspjeli iskoristiti u svrhu jačanja državnosti Bosne i Hercegovine. Tako se postavlja pitanje da li uopšte imamo političare državničkog profila. Druga moć dijaspore je ekonomska i ona postaje iz dana u dan sve veća...Nekoliko godina u javnosti izlaze podaci da dijaspora u BiH unese godišnje oko 7 milijardi KM i da ta cifra deseterostruko premašuje neke strane investicije. Ako je ovo istina, ja vjerujem da je od ovih 7 milijardi najmanje 5 halalousom. Dakle to je novac koji je poslan rodbini, prijateljima, humanitarnim organizacija, pojedincima i od njega nema ekonomskog progresa jer se dnevno troši i nije poslovna dugoročna investicija. Dijaspora je naročito u prvi deset godina od progona slala i donosila ogromne količine novca bez pitanja kome i zašto. Danas je druga priča, dijaspora više ne šalje državnim agencijama jer im ne vjeruje. Isto kao  što im ne vjeruje vlada Japana kada je u poplavama u Maglaju i okolini donacije osobno nosio i davao u ruke onima bez krova nad glavom japanski ambasador. To je bilo veliko poniženje za službenike naše države koje za njih izgleda i ne znači puno...Prave investicije iz dijaspore će početi dolaziti u Bosnu i Hercegovine kada uđe u Evropsku Uniju jer neko mora zaštiti uložen kapital. Mi naš novac ovdje teško zarađujemo i moramo imati neku garanciju budućeg investmenta. Ono što veoma raduje su veliki sportski uspjesi naše djece koja su rođeni izvan BiH u dijaspori...Moji sinovi Emir ,13 godina, i Kenan, 16 godina, su jedni od naperspektivnijh mladih košarkaša u Kanadi. Osvajaju turnire, uglavnom su najbolji igrači. Kenan je već dobio ponudu od jednog kanadskog univerziteta za kompletnu stipendiju kao najmlađi igrač u historiji. Ova naša djeca a i mi uz njih ćemo biti u stanju da mnogo dobrih stvari učinimo za državu Bosnu i Hercegovinu. A pogotovo kada BiH političari prestanu da se bave politikanstvom i postanu ozbiljni.

Familija Krupić

Vankuver, Kanada 2015, Kenan proglašen najboljim mladim igračem u BC Kanada,

Sa sinovima Adnanom, Sanjinom, Kenanom i Emirom i suprugom Melinom.

4.Imate kulturne zajednice širom svijeta, koliko je prožimanja i okupljanja bošnjačkog svijeta u dijaspori.

Rio, Brazil-Dan prije utakmice Argentina-Bosna        

Najbrojnije i najorganizovanije bošnjačke zajednice su džemati  a ima i priličan broj uspješnih kulturnih klubova. U Sjevernoj Americi je Islamska Zajednica Bošnjaka za 23 godine svog djelovanja uradila što nijedna vjerska zejednica nije u historiji ovog kontinenta. Izgrađene su džamije i Islamski Centri milionske vrijednosti i tako je to postalo jezgro očuvanja našeg vjerskog a mogu reći i nacionalnog identiteta. Postoje još i uspješni Kulturni Centri poput bostonskog ili vankuverskog gdje se radi na očuvanja BiH tradicije i kulture...Druženja, festivali , folklor, sport...Aktivno učešće članova naše zajednice je u prosjeku do 20%. To, naravno nije veliki broj ali su rezultati veliki. Dovoljno je napomenuti da sva djeca koja su prošla kroz ove zajednice su ostali na dobrom putu, uspješni na fakultetima, poslu...To je u stvari i najveći uspjeh kojim se ponosimo. Pošto sam imao priliku da putujem i upoznam svijet od Evrope preko Sjeverne, Centralne i Južne Amerike do daleke Australije, Novog Zelanda, Japana i Indije..svjedok sam da je Bosna i Hercegovina i narod u njoj na posebnom mjestu kod običnih ljudi ovih zemalja. Lijepo je bilo dan prije utakmice Argentina-Bosna na brazilskoj nacionalnoj televiziji vidjeti priču o Edinu Džeki, Sarajevu i Bosni. Mi smo dio onog boljeg svijeta. Ima nas svagdje i prihvaćeni smo sa poštovanjem.

5.Kad se govori o Bošnjacima, onda je tu neizostavna lojalnost državama u kojima su prihvaćeni, totalno poštovanje tamošnjeg zakona i reda. Kao nekad, kad se pazilo šta će komšiluk reći  o nama, danas vodimo računa šta će cijeli svijet reći o našem „obrazu“.

         Kada sam 1997 godine sa svojom familijom u masi imigranata nakon primanja kanadskog državljanstva slušao kanadsku himnu, plakao sam kao dijete. Od teške tuge za mojom Bosnom.Ni u snu tada nisam mogao pomisliti da ću Kanadu ovako zavoljeti. Zavolio sam red, rad, zakon, poštovanje i pomoć koju nam je ova zemlja dala kada smo puškom istjerani sa svojih ognjišta. Zavolio sam Kanadu zato što prima ljude iz čitavog svijeta i odmah im u startu kažu, dobrodošli i mi smo ovdje došli odnekuda. Nedavno je sirijske izbjeglice na aerodromu dočekao osobno kanadski mladi premijer Justin Trudo. Volim Kanadu što našim i drugim etničkim organizacijama novčano pomaže da imaju svoje festivale , kulturne manifestacije i tako predstave svoje bogato kulturno naslijeđe. Što kanadskog parlamentarca možeš vidjeti u gradskom prevozu, u parku ili bilo kojem drugom javnom mjesto sa svojom familijom i djecom bez ikakve zaštite i pratnje ili privilegija. Neki dan dok sam pio kahvu sa mojim dugogodičnjim prijateljem Raj Chouhanom, članom provincijskog parlamenta BC i rekao mi je jednu stvar koju nikad neću zaboraviti.“Kao kanadski političar imam platu koja je nekoliko puta manja od plate što sam prije primao. Političar sam iz razloga što želim progres narodu i zemlji u kojoj živim i što je čast za mene i moju familiju što sam izabran da predstavljam kanadski narod. Kao siromašni dječak iz Indije ja sam počastvovan sa mojom pozicijom i ta čast će ostati mojoj familliji i poslije moje smrti.“

 I sanjam da naša Bosna jednog dana ima ovakve političare i bude red i mir u njoj, pa taman je nikad ne vidio više. A naši ljudi su u zemljama u kojima žive postali zaista bolji dio te zajednice. Bošnjačka ili BiH zajednica od Evrope pa do Australije i Amerike je po izvanzakonskim ili kriminalnim djelatnostima na dnu ljestvice i to je na najbolji način prepoznato i prihvaćeno sa oduševljenjem od državnih zvaničnika do običnog naroda. Naš dijasporski obraz je sigurno sačuvan umnogome.

6.Znajući tu planetarnu snagu bošnjačke dijaspore, pravo je čudo da ova država to nije iskoristila ni na koji način. Tolika finansijska moć, intelektualna moć, pa često i politička snaga ostaje neiskorištena. Ova država time pokazuje da nema ozbiljne bošnjačke političke lidere koji bi napravili pravu konekciju jedne takve snage na BiH kao domovinu svih nas, kao naš centar svijeta. Sad se očekuje i taj korak od vaše strane.  

         Mi smo imali nedavno primjer da je u Švedskoj za ministra obrazovanja izabrana mlada Aida Hadžialić, rođena fočanka, a nekako u isto vrijeme u našoj zemlji su bošnjački parlamentarci od kojih je jedan i general Armije RBiH dali glas za odprilike isti resor četničkom vojvodi Nikoli Poplašenu. E onda se pitam ,i ja a i mnogi u dijaspori, ili su ovi Šveđani naivni i ne znaju šta je obrazovanje pa taj department dali nekoj bosanki sa zaostalog Balkana ili su ovi naši koji su glasali za Poplašena skroz nagrajisali...      U Americi postoji Bosanskohercegovačka Američka Akademija Nauka i Umjetnosti gdje je do skoro bio predsjednik moj prijatelj Dr. Esad Boškailo, rođen u Počitelju a sada živi i radi u Pheonixu Arizona... Svake godine oni održe najmanje jedan seminar u BiH. Iz Amerike dovedu nekoliko najvećih stručnjaka iz oblasti medicine...I desi se da ih ne primi ni zadnji kantonalni ministar... Dakle, mi koji živimo vani smo svjesni svog tog haosa koji vlada u BiH i nismo ni najmanje krivi za njega...U samoj BiH političkoj, akademskoj, medijskoj i svakoj drugoj vladinoj a i nevladinoj organizaciji skoro da nema nevinih, svi snose krivicu za glib u koje su naše društvo uvalili. Ja sam u nekoliko navrata ovdje u Kanadi kupovao i bacao TV kutije sa bosanskim kanalima.Upravo iz razloga što sam gledajući emisije političkog sadržaja zagađivao tijelo sa smećem koje govore naši političari. Konflikt je postao sredstvo komunikacije u BiH stvarnosti i na njemu se zasniva sve. Ako nisi u konfliktu, onda nisi ni interesantan. Radi se uglavnom na onom što te se ne tiče i od čega imaš samo štetu. Bošnjaci u dijaspori su naučili najvažnije pravilo a to je „Ne radi ono što te se ne tiče i od čega nemaš koristi nego samo štetu“. To je u stvari prvi korak ka progresu i zdravoj zajednici. Ova politička garnitura u BiH je nažalost nedorasla da se nosi sa izazovima državničke politike. Ta vrste politike u stvari i ne postoji i zamjenjuju je poltronski i snosihidljivi odnosi prema državama koje simpatišu naši pojedini političari. Danas u Bosni imamo predsjednike lokalnih ogranaka političkih partija koji na izborima dobiju 20 glasova i to im je dovoljno da uđu u neku od kantonalnih federacijski ili RS skupština i odmah u startu imaju u prosjeku primanja 800 maraka mjesečno , što je veliki novac za raditi ništa i neodgovarati nikome. U mome rodnom gradu Bosanska Dubica ili pravoslavno-krsno preimenovana u „Kozarska Dubica“, predsjednik SDA i glavni imam, koji je slučajno illi planski njegov zet, sjede za počasnim stolom povodom krsne slave ove opštine. Bez trunke stida. Podpredsjednik genocidnog entiteta je Bošnjak koji mora da položi zakletvu da će raditi na jačanju paradržave čiji vojni i policijski aparati su ga batinali, zatvarali, ubijali mu familiju i ne znam sve šta drugo. Garantujem životom, u tom genocidnom entitetu zvani RS isti bi status Bošnjaka danas bio da u ovih 20 godina od Deytona nisu imali nijednog svog predstavnika u političkim tijelima RS. Ponekad mi sve to liči na lošu šalu ili dobru zafrkanciju sarajevskih nadrealista ili momaka iz Cazina na čelu sa Pupanom. Članovi predsjedništva dobijaju oko 200 hiljada glasova i nikom ne odgovaraju i nikoga ne pitaju ništa. Osilili su se do te mjere da me je strah kako bi mogao naš narod reagovati, jer kako je Seo Omeragić nedavno napisao: „ U Bosni silu ne možeš prosipati“. Vrhunac tog iživljavanja nad narodom , državom i gradom je pokušaj zatvaranja bolnice heroja iz rata Dr. Abdulaha Nakaša i otvaranje Univerzitetskog Kliničkog Centra sa samo jednim kandidatom za direktora.. U velikom čudu sam jer znam da se Sarajlije nikog nikada nisu bojali. Zar toliki strah vlada Sarajevom da se niko drugi još nije kandidovao za poziciju direktora!? Je li umro sarajevski Valter ili se samo pritajio, šuti i trpi?!

 Nekada smo mi u sjevernoameričkoj dijaspori znali da letimo i do 5 sati avionom i vozimo deset sati autom kako bi se susreli sa našim državnim, kulturnim i vjerskim liderima. Trošili smo na desetine hiljada dolara da ih dovedemo. I njih i njihove supruge, i pratioce i šefove kabineta i ne znam koga sve. Danas toga skoro da nema...Koga dijaspora sada zovne i plati mu put vjerujte da vrijedi i prema njemu bi se trebali u Bosni ravnati. Ja sam sa sinovima došao na zadnji popis stanovništva čiji rezultati su još tajna. Nisam htio da propustim ovu priliku. Uvijek sam vodio računa da imam BiH dokumenta jer je moja stalna adresa gdje je bila i prije progona 1992.Iz moje kuće u Bosanskoj Dubici je protjerano 14 a ja sam nakon 20 godina na dan Popisa upisao 19 članova domaćinstva...Potrošio sam blizu 10 hiljada dolara za taj momenat. Obraz i čast nisam dao. I mnogo naših je isto učinilo. Mi iz dijaspore bi voljeli da imamo poštene i sposobne političare ili diplomate i da se ponosimo sa njima ali nažalost nemamo. Da li ćemo ih imati ovisi o svjesti ljudi...Politički procesi u našoj zemlji ne obećavaju nikakvu alternativu, i to je ono što zabrinjava. Šteta je uglavnom nad onima koji žive tamo i biraju na izborima svoju propast. Da, baš svoju propast. Ti političari, za nas u dijaspori ne znače skoro ništa jer nemaju rezultate, nemaju ni plan, ni strategiju a ni znanje da BiH povedu ka političkom i ekonomskom progresu. Volio bih da je drugačije ali nije.

 7.Mnogi zlonamjerni ljudi podmeću navodne sukobe dijaspore sa ljudima koji su u domovini. Možda postoje nekakvi trenutni nesporazumi, ali suštinski to je izmišljeni sukob, ubačen sa strane. Mi smo podijeljen narod. Familije su podijeljene, prepolovljene, kao iskidano jedno tijelo. Zašto bi tu bilo sukoba?

         Ako se uzme zdravo za gotovo komentari na najčitanijim BiH web portalima onda taj sukob postoji i kao sve gori od njega. Međutim ja mislim da je u stvarnosti minoran. Mi smo ovdje a vi ste u Bosni. Dosta puta bi mi željeli biti u Bosni a vi vjerovatno ovdje. I nikome nije baš potaman..Mnogi nisu u kontroli svog životnog statusa. Otuda  dolaze frustracije. Ja sam jednom u tekstu napisao da dolazim u domovinu da obnovim i dušu i tako misli većina naših ljudi u dijaspori. Sjećam se kao dijete kada je moj gastarbajterski komšiluk dolazio iz Austrije i Njemačke i pravio nove kuće postavljajući pored nas prve kasetofone da se muzika ori. Mi, kao moderni hoćemo da slušamo Bijelo Dugme, Parni Valjak, Tešku Industriju..a oni razgorače oči na nas uz povik „Daj mi sevdah, jebo vas rock“. Prva naša pomisao je bila kako su zaostali i nisu u toku..E sada je ista situacija i sa nama iz dijaspore kada dođemo u Bosnu. Hoćemo sevdah, hoćemo ćevape, sudžuk, pastrmu, kiseli kupus, paprike, kahvu sa rahatlokumom..jer nam je to sve otrgnuto iz srca i duše, iz naručja...Antagonizam se javlja iz čistog nezadovoljstva svojim položajem. Kada ja dođem rodnoj kući i sjednem sa rodbinom i prijateljima koji žive u Bosni, vidim rastrzanost i duboko nezadovoljstvo svim društvenim tokovima i oni zaista ne vide kraj svemu tome..Naši borci su toliko poniženi da me srce boli kada vidim kako žive sada. Dobro žive političari, vjerski službenici i oni koji izmišljaju sukobe jer se tu najbolje snalaze..Sramota je koristiti socijalne internet mreže i sukobiti se na primitivan način sa doučerašnjim prijateljima. Te socijalne mreže su u sveopćem haosu ulje na vatru. E sada, kako je kod nas ovdje u dijaspori?...Bilo je sukoba, podjela i one na svu sreću nestaju..Postoji i dalje grupacija ljudi koja je naučila od onog sistema imati privilegije..od kadrovskih stanova do visokih plata za nerad...Godinama su ti ljudi i ovdje u dijaspori kreirali dosta lošeg, a vidim i u Bosni...Mene je muka uhvatila kada sam 2007 godine u Sarajevu na Danima dijaspore, čuo da nekakvo svjetsko udruženje traži od predjednika Vijeća ministara BiH, tada Nikole Špirića, 25 hiljada maraka da održi svoj kongres. I naravno nisu dobili jer Nikola tamo nije vidio dovoljno nebošnjaka. Otvoreno sam im rekao, ne dolazite bez para u Bosnu. A pogotovo ako želite da pravite svoju osobnu promociju. Da se malo i našalim i ispričam jednu istinitu priču iz Sanskog Mosta. Živio tamo konobar Zikrija..Puno djece, slaba plata, žena ne radi. Onda došao rat u Vijetnamu i skupljanje para preko onih markica. I tako došli do njega da traže novac, i prije nego se on uhvatio za džep upita knjigovođu iz svoje firme: „Pa što će im naše pare“...Ona odgovori: „Da kupe oružje i da se odbrane od amerikanaca..I onda je pala čuvena Zikrijina konstatacija koja se i danas prepričava u Sani: „ Draga moja, ako nemaju para i sa čim da se bore neka se predaju,  od Zikrije neće dobiti ni za metka a kamoli za pušku“. Drugim riječima ako dijaspora nema para da dođe u Bosnu i da uradi nešto dobro neka ne dolazi i ne traži ništa. Neka se predaju i izgube rat tamo gdje žive, baš kako je Zikrija rekao.

Dakle, dijaspora i domovina je u sukobu samo u mislima onih nezrelih koji ne znaju šta će sami sa sobom.Mi smo odavde za svoju domovinu dali mnogo ne tražeći zauzvrat ništa i to neće stati. Ne možemo kreirati politički i svaki drugi momenat običnog čovjeka u Bosni i Hercegovini ali možemo sigurno pošteno bez ikakvog interesa da pomognemo svakom od njih. I vjerujte naša djeca će nastaviti isto. Na kraju novac je važan i za održavanja dostojanstvo. Nije uzalud stara izreka „Čiju čorbu kusaš toga slavu slaviš“. Ja svoj novac ne zarađujem sjedeći i pišući tekstove i knjige nego radeći teške poslove... Nikad nisam došao u Bosnu bez novca za podijeliti ljudima koji su moja domovina. I ne znam ni jednog čestitog Bošnjaka u dijaspori da ne misli tako. Mi smo iskidano tijelo ali sa jednom dušom. Ta duša je uvijek bila trovana, a danas pogotovo , jer smo svjedoci nezapamćenog specijalnog rata nad Bosnom i Bošnjacima. Znam sigurno da je u nama dovoljno prkosa prema balkanskim historijskim prekrajateljima i ljubavi prema domovini da se scenario nestanka Bosne nikad neće ostvariti..Bosna i Hercegovina i jeste najvažnije zemlja na Balkanu. Nije u pravu premijer Turske kada je nedavno u Beogradu rekao da je Srbija glavna zemlja na Balkanu. Srbija je uvijek bila glavna zemlja za stvaranja nemira u našoj zemlji i to mora prestati za sva vremena. Važno je raditi na procesu jačanja državnosti Bosne i Hercegovine skupa sa svima koji je vole. I to je prvenstven zadatak Kongresa Bošnjaka Svijeta. Oni koji bi Bosnu dijelili je i ne vole..I neka takvi svoj dio kuća, dvorišta, oranice i šume stave na prodaju i traže drugu zemlju. Mi koji volimo  Bosnu ćemo to kupiti. Na kraju da kažem još jedan istinit podatak,  u dijaspori ovog momenta živi najmanje 10 hiljada Bošnjaka koji u svakom momentu mogu kupiti od deset pa naviše duluma zemlje u Bosni. Pa sami izračunajte koliko je to procentualno domovine i koliko će ovakvih Bošnjaka biti za deset i više godina. Dakle, iz Bosne se ništa neće odnijeti. Ostaje sve gdje je bilo i prije. Onaj koji je voli neka je uživa, onaj koji je ne voli neka ide. Velika je i prazna Kanada, Australija i Novi Zeland. Razlika između njih i nas ovdje je, mi smo ovdje što smo voljeli našu zemlju a oni su ovdje što je mrze i najradije je da je nema. 

REPUBLIKA STVORENA UMOM MONSTRUMA

Povodom 9. januara -Dana početka genocida, etničkog čišćenja nad Bošnjacima i agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu

Pripremio:

Nihad Krupić, pisac i publicist

Bosanska Dubica, RBiH
Vancouver, Canada                                       
 

„Proslava dana RS je kulminacija cirkusa zvanog Republika Srpska i kapitulacija zdravog razuma“, rekao je Blažo Stevović, predsjednik Alternativnog kruga iz Trebinja..  Izdvajam ovu izjavu jer dolazi od jednog časnog Srbina, Hercegovca i nosi neku nadu da će u budućnosti njegov stav biti mjerilo težnje srpskog narodu u BiH da izadju iz tamnila i napokon sami sebi priznaju da su činili genocid i agresiju nad susjedima. Međunarodno pravo je u Hagu reklo da su vojne i civilne vlasti  RS učestvovale u genocidu nad Bošnjacima u BiH. Najumniji svjetski autoriteti su rekli da je RS uvreda svakom normalnom umu, genocidna tvorevina koja nije na čast bogatoj antifašističkoj historiji srpskog naroda. Šta god Bošnjaci rekli o RS , kod srpskog naroda se danas prima kao uvreda i kao neki strah od bošnjačke  dominacije u državi BiH. Na svu sreću oni koji su stvorili ovaj monstrum projekat su svakodnevno govorili najviše o sebi. Kada se posluša nekoliko telefonskih razgovora između Miloševića i Mladića ili drugih, nije teško zaključiti da se radi o primitivcima i luđacima kojima je mjesto u psihijatorskoj ustanovi a ne u politici ili vojsci. Mi ne možemo mnogo uticati na današnju svijest srpskog naroda, ona je takva kakva jeste, ali ipak dužnost nam je da mlađe generacije upoznama o profilima ljudi koji su na genocidu stvorili RS. Izdvajam dijelove telefonskih razgovora tokom mjeseca maja i jula 1996.

Šta Milošević kaže o RS?

Mi smo Republiku Srpsku napravili, to je stvar čista

         Šta Milošević kaže Mladiću?
Ne samo iz ličnih razloga ne bih dopustio da tebe niko isporuči međunarodnom tribunalu, nego iz istorijsko – političkih razloga jer bi to bila najveća sramota za naš narod... ne pravim razlike između tebe i Karadžića ali tebe volim a njega ne volim jer je on džukac...ovo do čega smo mi došli bilo je veliko streljanje civila u Srebrenici...ovo je sve kontraproduktivno što Karadžić stavlja tvoje i njegove slike za izbore...idi bre u pi-du materinu...

         Šta Milošević kaže o Biljani Plavšić?
Biljana je glupača velika, ona će nam stalno gurati prst u nos...ona je SDS i dosta se je kompromitovala u tim teškim ratnim izjavama...
        
         Šta Milošević kaže o Buhi?
Mislim da je kreten... On je rigidan u pi-du materinu...on je ograničen...on je otrovani nacionalista...

Šta Mladić kaže o Karadžiću?

Karadžić je idiot, on je ceo život radio sa ludacima i on ne zna raditi sa normalnim ljudima...on laže kada na kašiku zine...to je jedan monstrum čovjek...on bi mene ispekao na ražnju prije nego Alija Izetbegović...

Šta Mladić kaže o Krajišniku?

Onaj sa onom obrvom, on je najveće zlo srpskog naroda...Krajišnik će upropastiti srpski narod kao što je upropastio Sarajevo...on je upropastio Krajinu..Jugoslaviju..on je idiot koji stavlja stalno bonbonu i to zna predsjednik Milošević...

Šta Mladić kaže o Biljani Plavišić?

Sada ona meni da suzi..oteraću ja to u pi-du materinu ako meni pukne film...ona kaže ona gvozdena ledy, ma neka ide u pi-du materinu...

Ovakvih ragovore ima na stotine sati. Primitivnost, i mržnja koji su lideri srpskog naroda gajili između sebe pokazuje da sve ono što je ostalo za druge bi najradije stavili ispred svojih puščanih cijevi. U razgovoru 1. maja 1996 godine Milošević je rekao Mladiću; „Nema etnički čiste države na svetu“, što na najbolji način pokazuje da je sve urađeno sa predumišljajem, planski i bez nehata. Ova izjava na najbolji način govori da nema ničeg časnog, ponosnog, zaštitničkog a ni normalnog u slavljenju postojanja „Republike Srpske“, jer ako su je stvorili ovakvi ludaci onda je i ona sama takva. Na kraju poslušajte šta tvorci genocidne tvorevine zvana "Republika Srpska" govore jedni o drugima: